Stjenoviti vrhovi šuma Loze i Lužine
U neposrednoj blizini od Kastva prostiru se šume Loza i Lužina, gdje se mogu pronaći mnoge vrste šumskog drveća, bilja i cvijeća, stijene kraških oblika, dolci i vrtače. Uz tri stjenovita vrha: Majev vrh (411m), Stanić (465m) i Mačkov vrh (504m), ove šume skrivaju i mnoge zanimljive fenomene koji su i povijesno utjecali na važnost grada Kastva.
Japnenice
Proizvodnja „japna“ (vapna) u „japnenicama“ pečenjem kamena vapnenca bila je tradicionalan obrt u Kastavštini. Njime su se bavili „japneničari“, uglavnom stanovnici Brnčića i okolnih sela. „Japnenica“ je u osnovi iskopana kružna jama, duboka oko 2 i široka 4 do 5 metara. Oko jame se gusto zabiju do 3 metra visoki kolci i isprepletu granjem, a unutra se slaže kamenje, sve do vrha. Između kamenja i kolaca nabije se vlažna zemlja. Na dnu je ložište gdje se desetak dana neprestano održava vatra koja topi kamen u vapno. Potom se „japnenica“ pokriva zemljom i nakon tri dana hlađenja otkriva se i vadi živo vapno.
Šparožna jama
Najveća je spilja u Kastavštini, duga više od 540 m i duboka 101 m, čime se svrstava u kategoriju velikih speleoloških objekata. Karakteriziraju je brojni hodnici i kanali, dvorane visoke do 12 m i urušeni kameni blokovi, a obiluje i špiljskim ukrasima. U najnižem dijelu, u niskoj dvorani, posebno su zanimljive vijugave kalcitne kamenice djelomično ispunjene vodom. U neposrednoj blizini ulaza pronađeni su ostaci spiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz kasnog pleistocena (oko 15.000 godina pr.n.e.). Još u vrijeme Austro-Ugarske ova spilja bila je uređena za turističke posjete, ali danas je ulaz dozvoljen samo speleolozima.
Selo Cari
Napušteno selo Cari karakterističan je primjer narodnog graditeljstva u Kastavštini. Uz kuće za stanovanje nalazili su se gospodarski objekti – „skadnji“ za životinje i sijeno te skromne, suhozidima ograđene obradive površine. Selo je nastalo u blizini nekada važnog puta Obadi-Kastav, a posljednja je u njemu živjela obitelj Spinčić. Ivan Spinčić – „Ive Carov“, posljednji je napustio selo 1943. godine, kada je otišao u partizane. Po povratku 1945. godine, našao je već dijelom srušene kuće. Selo nikad nije obnovljeno, a od sačuvanih ostataka posebno je zanimljiva „tornica“ – dodatni dio kuće polukružnog oblika gdje se nalazilo otvoreno ognjište.
Rapalska granica
Rapalskim ugovorom (1920.), nakon Mirovne konferencije u Parizu, dogovorena je granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kojom je podijeljena Kastavština. Na cesti Kastav – Brajani, u blizini sela Cari, nalazio se granični prijelaz. Granica je bila ograđena bodljikavom žicom, a na cesti su bila željezna vrata. U talijanskoj stražarnici i danas se nazire zanimljiv natpis na talijanskom jeziku „Alle porte della patria non si dorme“ (Na vratima domovine ne spava se), a u okolini se mogu pronaći betonski granični stupovi. Nakon II. svjetskog rata, Pariškim mirovnim ugovorima (1947.) Kastavština je ponovo sjedinjena s Hrvatskom i Jugoslavijom.
Jantarski put
Jantarski put, prapovijesni prometni pravac za dopremanje jantara, fosilizirane smole crnogoričnoga drveća, s Baltika na Sredozemlje. Ljepota i lakoća obrađivanja žuto-smeđeg minerala činili su ga omiljenim materijalom za izradbu ukrasnih predmeta. Glavni putovi jantara pratili su većeeuropske rijeke, sve do važnijih trgovišta u Padskoj nizini. Odavde je pomorskim putovima jantar dopreman u Grčku i istočno Sredozemlje. Ovaj put ujedno je bio i dio Europskog pješačkog puta E6.